RAZMIŠLJANJA, Uncategorized

Instinktom protiv racija, emocijom protiv proseka

„Instinkt je inteligencija koja ne poseduje svest o samoj sebi.“ ~ John Sterling
Instinkt ili nagon, urođeni je i nesvesni mehanizam, razvijen u cilju opstanka. Najčešće, instinkte dovodimo u vezu sa hranom i seksom, što i jesu naši glavni nagoni – za samoodržanjem i produženjem vrste. Međutim, lista se tu ne završava. Sve ono što intuitivno predosećamo takođe je naše instinktivno znanje. Instinkt je jedna od manifestacije našeg šestog čula, naših magnetoreceptora. Šta osetimo našim šestim čulom – vibracije koje svojim urođenim znanjem možemo da klasifikujemo kao pozitivne ili negativne. Ovo znanje nalazi se uskladišteno u našem DNK kodu kao nasleđe iskustvom stečenih znanja naših predaka. Instinkt je ono što dobijamo u amanet svojim rođenjem da bi nas, udružen sa razumom, uvek održao na pravom putu.
Instinkti nam ukazuju na pravog partnera za buduće potomstvo, instinkti nam ukazuju na opasnosti kako bismo ih izbegli, istinkti nam ukazuju na hranu koju treba da jedemo kako bismo bili zdravi, na situacije koje treba da izbegnemo, puteve koje treba da preskočimo, ljude koje treba da zaobiđemo… Međutim, mi smo naučeni da se oslanjamo na svoj razum, pa kada nam ništa objektivno ne ukazuje da su naše slutnje ispravne, mi smo vrlo skloni da ih zanemarimo da bismo se posle sami sebi pravdali: ”…a imao sam osecaj da ne treba…”
Naučeni smo da se oslanjamo na racio, na logiku, na ono što smo naučili i ono u šta verujemo, umesto da posvetimo pažnju onome što osećamo. Naučeni smo da su osećaji promenljivi, a razum realan. Da li treba to da zamerimo našim roditeljima? Nikako, jer oni su nas učili kako da se uklopimo u postojeći svet i postojeće društvo. Nisu oni krivi što svet nije postavljen kako bi bilo logično. U ovom svetu u kome dajemo prednost razumu i logici, ništa nije logično i racionalno. Ništa. U ovom svetu, sve je potraga za novcem, moći, priznanjem…kao da je to ikada ikome sreću donelo…
Sreća više nije merilo ničega. Čak i ako najbližima kažete da ste srećni na putu koji oni ne smatraju dobrim, vaši najdraži neće biti srećni zbog vaše sreće, jer smatraju da grešite. Sreća nije merilo. Merilo je šta misle ljudi okolo, zar ne? Jer racionalno je da ste vi srećni kad svi vide da ste srećni i znaju razloge za tu vašu sreću, koji su pritom društveno prihvatljivi. Nemojte da ste srećni slučajno bez razloga – svi će misliti da ste ludi. Zato onaj dan kada ustanete posebno dobro raspoloženi i kada volite ceo svet – pravite se da nešto ne valja, da bi drugima bilo lakše… Treba da se ponašate kao većina, da radite kao većina, da imate stavove kao većina, da izgledate kao većina…da biste bili prihvaćeni od većine. A ko predstavlja većinu? Prosek! Znači, ako ste nadprosečni, molim vas, zatucajte se da biste dobili odobrenje većine, zato ste se rodili kao natprosečni. Nemojte slučajno da se istaknete, primetiće neko vašu različitost i možda vam nikada neće oprostiti što ste imali hrabrosti da budete različiti. Kada se ne slažete sa nečim, jasno i glasno svoje mišljenje zadržite za sebe, jer možda se nekome neće svideti ako ga izrazite.
Na ovom našem Balkanu morate i da jedete kao većina – ne daj Bože da nekome kažete da ste vegeterijanac – gledaće vas kao da ste sa kruške pali, lakše bi podneli da ste vanzemaljac, ali jedete meso…još ako im potvrdite da se i na vašoj dalekoj planeti pravi roštilj, bićete mu gost na svakom porodičnom slavlju… Nemojte reći da ne gledate TV, jer onda ne znate poslednje događaje sa Farme, iz Parova i sličnih sranja kojima nas tovare oni čije televizije gledamo, jer kako ćete onda naći zajedničku temu? Ne recite im da u slobodno vreme čitate, crtate, pevate, plešete, učite…jer biće ubeđeni da “niste baš normalni”…
Na ovom našem racionalnom svetu sve je podređeno prosečnoj većini, sklonoj manipulaciji. Ako se slažeš sa većinom, onda moje pisanje nije za tebe, ne zameri…
Ovo moje pisanije odnosi se na onu manjinu koja se ne uklapa, koja se ne slaže sa poretkom, koja ne podržava sistem našeg življenja i postojeće društvene vrednosti. Ako se ne uklapaš u ovaj svet, tu si da ga promeniš, pa hajde da ga menjamo zajedno…

1 thought on “Instinktom protiv racija, emocijom protiv proseka”

Leave a Reply to МилкаCancel reply