BUĐENJE SVESTI, Uncategorized

O astralnom svetu i astralnoj projekciji

Izvan dohvata naših pet čula, našeg sluha, vida, njuha, ukusa i dodira, postoje svetovi suptilni i tanani, dostupni samo onim senzitivnim dušama, punim vere; dostupni onima koji tragaju za čudima, za višim smislom života, onima koji znaju i osećaju da postoji čitava realnost iza zida teške materije kojom smo izbrali da same sebe limitiramo.
Danas, želim da vas povedem u astralni svet, svet satkan od najfinijih energetskih vibracija, a opet – svet jednako stvaran i realan poput ovog našeg materijalnog za sve oblike života koji u njemu obitavaju, a magičan, pun misterije i neobjašnjivog za sve one povremene posetioce koji se hrabro otisnu u neistražene predele Astrala, u traganju za višim smislom, svrhom i dubokim, istinskim razumevanjem ustrojstva našeg postojanja.
Astralni svet nije odvojen od našeg materijalnog sveta. Oni se u svakom trenutku prepliću i prožimaju, ne ometajući jedan drugog, postojeći skupa, sinhronizovano u svakom atomu našeg bivstvovanja. Astralni svet nije raj, nije nebo, nije sloj iznad našeg sveta, on je svuda oko nas, sveprisutan, a razlog što ga, većinom, nismo svesni jeste to što je on ustrojen na frekvencijama koje našim čulima nisu dostupne. Astral je mesto gde naše duše putuju nakon smrti, da nastave svoju evoluciju pre narednog rođenja i mesto iz koga stare, iskusne, evoluirane duše putuju u mentalni svet koji hrišćanstvo poznaje kao raj.
Svaki čovek poseduje, pored fizičkog tela i šest energetskih tela. Ovih sedam tela vezuje se za sedam telesnih čakri. Astralno telo vezuje se za treću čakru, čakru solarnog pleksusa i ono predstavlja repliku našeg fizičkog tela sačinjenog od vibracije tako tanane i fine, da ga najčešće osvešćuju samo napredni duhovni tragaoci, a ipak, on kao takav postoji i stoji na raspolaganju svakoj duši željnoj novih znanja, svakom tragaču za višom istinom, svakom biću željnom spoznaja sebe i boga u sebi.
KAKO SE ASTRALNO PROJEKTOVATI
Mnogi duhovni učitelji izbegavaju da dele tehniku astralne projekcije sa širim narodnim masama, kako bi sprečili neiskusne tragače da dok nisu spremni, otisnu sebe u astralni svet i napune se strahovima, čineći sebi tako više štete nego koristi. Mađutim, sva šteta koju možete sebi da napravite dolazi od neshvatanja i nerazumevanja ustrojstva astralnog sveta. Astral je podeljen na nivoe u zavisnosti od vibracija entiteta koji u njemu obitavaju. Na najnižem nivou astrala nalaze se otpaci duša koje su prešle na više nivoe (kao što se fizičko telo raspada posle smrti, tako se nakon prelaska na viši astralni nivo, na najnižim nivoima raspadaju astralne ljušture duša koje su prešle na više nivoe), dok se na najvišim nivoima nalaze evoluirane duše velikih duhovnika, naučnika, filozofa, metafizičara i sl. Svaki astralni nivo obojen je vibracijom koja odgovara nivou entiteta koji ga naseljavaju. U koji nivo astrala ćete se projektovati zavisi od vaše vibracije. Ukoliko u meditaciju i astralnu projakciju ulazite sa emocijama koje se nalaze nisko na skali emotivnih vibracija, zapašćete u niže nivoe astrala, gde osim tegobe, neprijatnosti i strahova ništa drugo nećete percipirati.
Ono što je potrebno da znate pre nego se otisnete na ovo čudesno putovanje je da, kada ste u astralnom telu, krećete se brzinom misli, poput kakvim teleportom, prebacujete sebe sa zemaljske ravni na astralnu ravan i obrnuto. U trenutku, posmatrate ušće Save u Dunav sa Kalemegdana, a već u sledećem momentu, nalazite se u Dolini kraljeva, letite oko piramida, zatim se otisnete na snežne vrhove Kilimandžara i opet, u trenu, eto vas u astralnom svetu, posmatrate velike umetnike kako stvaraju svoja dela koja će materijalizovati u svojoj sledećoj zemaljskoj inkarnaciji, putujete kroz vreme i posmatrate najvažnije trenutke u stvaranju ljudske istorije ili…idete u budućnost i donosite sa sobom vizije vremena koje nam tek predstoji. Granice su samo tamo gde ih sebi umom postavite…
Pre nego što pređem na vrlo jednostavnu tehniku astralne projekcije, želim da napomenem da postoji dva načina astralnog projektovanja. Prvi način obuhvata onaj vid astralne projekcije za koji ste verovatno većinom čuli, a to je bukvalno razdvajanje vašeg astralnog tela od fizičkog – vaša svest se zajedno sa astralnim telom, kroz neku od čakri, projektuje izvan vašeg fizičkog tela. Vi izgledate isto, obučeni ste isto, vaše astralno telo je replika Vašeg fizičkog tela sa kojim ste povezani samo tanušnom „srebrnom“ niti koja polazi iz vaše čakre solarnog pleksusa. Ova srebrna nit je jedva vidljiva golim okom i beskrajno je rastegljiva. Postoje priče da čovek može umreti ukoliko neko ovu nit pokida, ali ne postoji ikada zabeležen slučaj da se tako nešto i desilo. Isto tako, postoji verovanje da čoveka ne smete prekidati kada je projektovan, jer može da se ne vrati, ali zapravo, astralna projekcija je  poput svesnog sanjanja, te buđenje ne predstavlja nikakvu opasnost. Dakle, ovaj „uobičajeni“ vid astralne projekcija zapravo je dostupan vrlo retkima – onima koji imaju razvijeno astralno telo. Nivo duhovnosti koji je čovek dostigao u ovom životu je irelevantan za to koliko je astralno telo pojedinca razvijeno. Mnogo učestaliji način astralne projekcije je projekcija mislima, gde se vi svešću prebacujete u astralni svet, dok ne napuštate fizičko telo. Tada je zaista kao da budni sanjate i kontrolište svoje snove, ali to vaše spoznaje, uvide, znanja i iskustva ne čini ništa manje važnim, ništa manje stvarnim. Ovaj vid astralnog projektovanja najčešće se naziva „lucidno sanjanje“.
Tehnika astralne projekcije je jednostavna, ali nije za nestrpljive niti one koji bi preko noći da postignu nešto. Pretpostavljam da ste većinom čuli za paralizu za vreme spavanja. Možda vam se i dogodilo nekada da vas nešto trgne iz sna, a da ne možete da se pomerite, osećate da vas je nešto prikovalo za krevet, ne upravljate svojim udovima i uglavnom, kreće da vas hvata panika. Zapravo, desilo se samo da vaše telo spava, a da se um probudio. Do ovoga najčešće dolazi kada vas nešto „probudi“ baš u onom trenutku pre nego ste utonuli u san. Dakle, za astralnu projekciju je neophodno da sebe dovedete u ovo stanje. Potrebno je da se namestite udobno, da se opustite i da započnete sa meditacijom – smirivanje uma, usporavanje disanja, fokus samo na udisaj i izdisaj. Telo mora da bude u potpunosti nepomično, bilo kakav pokret telom koji svesno učinite udaljiće vas od astralne projekcije. Kada se sasvim umirite, kada se disanje uspori, um je prazan i fokusiran na disanje ili neku vizuelizaciju koju radite, vi ste na korak od astralnog projektovanja. Kada telo usni, a um ostane budan, oni sa razvijenim astralnim telima projektovaće se kroz neku od čakri, najčešće kroz čakru trećeg oka ili solarnog pleksusa (mada se projekcija može izvršiti kroz bilo koju od sedam čakri), dok će oni sa manje razvijenim astralnim telima mentalno moći da se projektuju bilo gde i da to prožive jednako živo kao da su tamo prisutni. Prilikom astralnih putovanja, vi sa sobom „nosite“ svoju svest i sva vaša čula, te jednako percipirate predele astralnog sveta kao što to radite u fizičkom svetu. Tehnika, koliko god jednostavna bila, nije nimalo laka niti naivna, traži duboku koncentraciju, posvećenost i predaju. Dokle god sebe bodrite očekivanjima da ćete eto „baš ovaj put uspeti“ da se projektujete, mogu da vam tvrdim da nećete uspeti. Uspećete onda kada dignete ruke od svega i kada u tu meditaciju uđete radi same meditacije i mira koji vam pruža, umesto sa namerom da njom nešto postignete. Obzirom da je većini teško da dovedu svoje telo u stanje „paralize“, neki pribegavaju tehnici da navijaju sebi alarm (jednokratni) da ih probudi kada uđu u fazu dubokog spavanja, kako bi se lakše uveli u stanje paralize tela i astralno projektovali. Nisam probala, ali se neki kunu u ovu tehniku, pa ako vam se čini zanimljivo – samo izvolite.
Osećam obavezu da napomenem, još jednom, da se ne posvećujete ovoj tehnici kada ste u niskim vibracijama (tužni, ljuti, nezadovoljni, nesrećni…) jer, ako u takvoj situaciji uspete da se astralno projektujete, teško da ćete nešto lepo doživeti; lično, trebalo mi je petnaest godina da se oslobodim strahova nakupljenih na najnižim nivoima astrala…
Astralni svet, postoji paralelno sa fizičkim svetom, samo, dok u fizičkom svetu mi vreme percipiramo kao linearno, u astralnom svetu, ono kao takvo ne postoji. Vi možete da se krećete kroz vreme na isti način kao što se krećete kroz prostor. Astralni svet, sadrži sve trenutke ljudskog postojanja u svim onim vremenima koje mi vidimo kao prošlost ili budućnost, on sadrži sva znanja sveta, ona otkrivena i ona do kojih još uvek nismo stigli. Astral je mesto sa koga su mnogi najveći naučnici, umetnici, gurui i drugi ljudi koji su išli ispred svog vremena, crpeli sva svoja znanja i sve svoje inspiracije. Astral je mesto gde san postaje java, a java se pretvara u san. Kada shvatite da vam prilikom astralnih putovanja astralni svet deluje jednako realno kao i fizički, tada zaista osvestite koliko je čovek limitirano biće i kako, u stvari, mi ništa ne znamo o sebi, svojoj svrsi, smislu, o sopstvenom postojanju.
Pozivam sve vas, tragače za istinom, da se otisnete u ovo uzbudljivo putovanje.
Srećan vam put i vidimo se u Astralu.
 
 

5 thoughts on “O astralnom svetu i astralnoj projekciji”

  1. Molim Vas, zelim stupiti u kontakt sa Vama. Imam „sve simptome“, a nemam s kim to podijeliti. Zelim saznati vise o ovoj temi.

    1. Zao mi je, Milice, nisam videla ovaj komentar do sad.
      Sajt je samospoznaja.com, imate sve moje podatke u kontaktima.
      Budite slobodni da se javite.

  2. Ja dosada nisam znao da ovo i postoji a od malena mi se desava to i najgore sto sam svestan letim po sobi odem visoko pa se spustim borim se sa losim stvarima i tesko se budim moram dobro da se potrudim cudna stvar skoro sam video neku devojcicu trckara po mom stanu … Ali to je to van tela sam i svestan sam ali i dalje tesko kontrolisem desavanja

  3. Meni se dešava u snu, da samu sebe gledam kako spavam. Ali kao da nisam ni u svom telu i u Astralu. Kao da jednim okom gledam sebe dok lebdim iznad sebe a drugim okom sam ova iznad koja posmatra sebe kako spava. Inace od malena imam problema da se probudim, uglavnom su me ukućani budili jer sam ih dozivala (na javi to zvuči jezivo). I svaki put znam da moram da se probudim ali ne mogu, kao da me nesto vuče u taj san i onda tako dozivam najčešće sestru. Ko zna.. Možda nikakve veze ni nema sa ovom pričom…
    Pozzz

Leave a Reply