BUĐENJE SVESTI, Uncategorized

O strahu od promene, strahu od nepoznatog

Živimo u svetu u kojem je jedina konstanta neprekidno kretanje svuda oko nas. Svi elementi našeg fizičkog sveta sačinjeni su od atoma, koji se sastoje od atomskog jezgra oko kojeg kruže elektroni, koji u svom neprekidnom kretanju kroz prostor i vreme stvaraju realnost kakvu percipiramo. Svet sačinjen od kretanja u stalnoj je promeni i promena je jedino što je u životu izvesno i na šta sa sigurnošću možemo da računamo. Promena je stvarna priroda sveta oko nas i nas samih, kao dela tog sveta, pa otkud onda strah od promene kao jedan od najčešćih strahova velikog dela ljudske populacije?
Ljudi neprekidno maštaju o promenama – o promeni izgleda, posla, partnera, životnih uslova, mesta boravišta…a opet, kada se stvore uslovi da se promena o kojoj se mašta i odigra, strahovi se pojavljuju. Koren ovog straha nalazi se u samom egu. Ego, koji vlada našim životima, funkcioniše na poznatim stvarima, na usvojenom, na sažvakanom, na mnogo puta primenjenom sa već poznatim ishodom. Ego ne voli nove, nepredviđene stvari, ego se raspršuje pred sopstvenim neznanjem. Stoga je svaka promena, sve što je novo u našim životima, pretnja njegovom opstanku i ego se grčevito opire, smišljajući bezbroj imaginarnih razloga zašto ne treba da dođe do promene, šta sve može da pođe naopako, mnogo scenarija u kojima mi po pravilu završavamo povređeni i nesrećni. Kako naš ego upravlja i našim telima, stvaraju se psihičke i fizičke reakcije izazvane ego-odbranama i mi doživljavamo psiho-somatske smetnje koje percipiramo kao strah.
Kako prevazići ovaj strah?
Prvo što treba da uradite je da pokušate da se distancirate od sopstvenog ega, posmatrajući ga kao veštački stvoren entitet kome ste svojevoljno predali kontrolu da upravlja vašim životom. Taj entitet sastoji se od dobro ukorenjenih programa, naučenih stvari kojima se rukovodite kroz život i poput kakvog kompjutera, ego obavlja samo one operacije kojima je naučen odnosno programe koji su u njega instalirani. Ovi programi razlikuju se od osobe do osobe, ali svima im je zajedničko da se kroz život samo nadograđuju u svoje bolje razvijene verzije. Šta biste uradili sa kompjuterom koji je pun programa koji ga opterećuju, čine da se procesor pregreva, a pritom, nisu neophodni za ispravno funkcionisanje, čak, mnogi nisu ni kompatibilni sa sistemom? Pa, naravno – izbrisali biste ih i instalirali nove, bolje, uz koje bi kompjuter bio funkcionalniji. Kompjuter to ne može sam da uradi, ali može osoba koja njime upravlja.
Stoga, pokušajte da posmatrate svoj ego kao kompjuter, a svoju besmrtnu dušu kao korisnika. Sagledajte koji programi vam izazivaju negativne psiho-somatske reakcije i jedan po jedan zamenite ih nekim funkcionalnijim programom. Nefunkcionalni programi su oni koji su uvek u negaciji, koji vas obeshrabruju, potcenjuju ili na bilo koji način umanjuju vaše potencijale i kvalitete. Da biste me lakše razumeli, navešću vam svoj primer. Moja baka je imala običaj čitavog mog života da mi upućuje primedbe tip: „neće tebe to june da mune“, „daj bože, kćeri, da te Aga uzme“, „da se za zeleno stablo uhvatiš – osušilo bi se“ i slične negativne afirmacije koje su uvek govorile jedno – ti si baksuz! –  aludirajući uvek na moj život koji je još od ranih dana bivao ispunjen teškim periodima, velikim gubicima, stalnim promenama… Toliko je puta to ponovila da sam ja, dosta dugo, sebe i doživljavala kao baksuza, povremeno poput mantre, vrteći u glavi njene rečenice, kada god nešto ne uspe, ne bude kako sam želela, potvrđujući svaki put – da, baka je bila u pravu – ja sam baksuz i sa tom tvrdnjom sam sve svoje neuspele pokušaje osudila na propast i pre nego što sam pokušala. Sve do jednog dana, kada sam spoznala iz kako teških životnih situacija sam izašla živa, zdrava, suštinski nepovređena. Spoznala sam kako su neke situacije mogle potpuno drugačije da se završe, da sam samo malo manje sreće imala, spoznala sam kako sam mogla da imam tragičan kraj ili tragično iskustvo, u više navrata, samo da me bog nije sačuvao, moja srećna zvezda, moj anđeo čuvar ili ko već… Spoznala sam koliko sam sreće imala i tada, pod tom spoznajom, plakala sam po prvi put nad sobom i sopstvenim životom, plakala od sreće i zahvalnosti nebesima jer su mi dozvolila da to spoznam i uvidim za života. Od tada, ne razmišljam o sebi više kao o baksuzu, zamolila sam i baku da mi to više nikada ne govori, jer – nisam ja rođena kao baksuzna, ja sam rođena srećna i danas – srećna bitišem u ovom našem prostor-vremenu. Ta mala spoznaja, promenila je moj stav prema sebi, prema životu, učvrstila je u meni veru u život, boga, sudbinu, u Aleksandru, mog avatara, pre svega. Tako mali program koji sam promenila, a tako velike promene koje je doneo, toliko lepih stvari kao posledica zamene tog „baksuznog“, bakinog programa…
Ovo iskustvo koje sam sa vama podelila navodi me na drugi korak u suočavanju sa strahovima, a to je vera. Vera je najvažnija stavka u našem životnom kreiranju. Vera nam određuje sudbine. Stvari u koje verujete se dešavaju. Dok sam verovala da sam baksuz, verovatnoća nikada nije bila na mojoj strani, kada sam promenila ono u šta verujem, promenile su se i stvari koje privlačim u svoj život i mogućnosti su počele da se otvaraju. Količina vere i energije koju sam uložila u svoje verovanje da sam baksuz, jednaka je količini vere i energije koju ulažem u verovanje da sam rođena srećna, a čak i da se ništa nije promenilo u manifestovanom fizičkom svetu, stanje mog uma, moje svesti se promenilo na bolje, nesigurnost je zamenjena verom u sebe, preplašenost hrabrošću koju mi donosi vera u boga, pesimizam je zamenjen stavom da je sve dobro za nešto jer – premda neke situacije dok su se dešavale nisu delovale kao pozitivne, kada ih sagledam sa vremenske distance, iz današnje perspektive, vidim da su mi donele samo dobrobiti.
Promena, jedino izvesno u našim životima. Pokušaj da izbegnemo promene, pokušaj je našeg ega da zadrži kontrolu, pravdajući to time da nas štiti od povređivanja, da radi u našem interesu, a u stvari – ego nam tada čini potpuno neprirodnu stvar – pokušava da svet sačinjen od kretanja učini statičnim. Sve što se protivi našoj prirodi, izaziva u nama negativne emocije. Promena je strašna samo kada je ne prati vera i kada nam negativni programi ega neprekidno oduzimaju samopouzdanje. Izlečite svoj strah pronalaženjem korena straha u sopstvenom egu i verom da vam život daje ono što vam je potrebno da biste napredovali, da se promene dešavaju da biste rasli i učili i da uvek nakon što jedna vrata zatvorite, otvore se neka druga, nepoznata, nova, koja pozivaju u nove avanture u ovom predivnom filmu koji živimo i u kome igramo glavnu ulogu.
 
 

Leave a Reply