BUĐENJE SVESTI, Uncategorized

BUĐENJE – O darovima, čišćenju i preprekama

Doba buđenja odavno je započelo. Mnogi su se probudili spontano i sami krenuli u istraživanje nove dimenzije koju su spoznali. To su ljudi koji su prošli kroz sve korake duhovnog buđenja. Padali i ustajali, saplitali se i kretali iz nova. Iskustvo ih je učinilo mudrima i u potpunosti razumeju smisao i značaj onoga što su spoznali na svom putu. To su ljudi koji znaju kako je put dugačak i težak, ali i kakva je blagodet na njegovom kraju. Svako kada u sebi probudi uspavanu životnu energiju – kundalini šakti, našu vezu sa višom dimenzijom postojanja, sa onim što većina nas poistovećuje sa poimanjem Boga – dobije dar koji mu pokazuje šta je ono što ga čeka kada dođe do potpunog buđenja. U zavisnosti od ličnih afiniteta i potencijala razlikovaće se i priroda darova. Neki dobiju dar ozdravljenja, dar znanja, jezika, proroštva, vere… Čovek svestan i probuđen, neće se polakomiti darovima, niti pomešati dar sa potpunim probuđenjem, prosvetljenjem, ali to je zamka u koju najlakše upadaju oni čije je buđenje veštački izazvano radom sa nekim od učitelja ili oni koji su doživeli spontano buđenje kundalini energije, ali nemaju nikakvoga znanja o tome šta im se događa.
Šta se tada dešava? Kada dobijemo dar, mi počinjemo da verujemo kako smo zbog tog dara sasvim posebni, da smo bolji od drugih i tako, sve više i više pravimo jaz između nas i ostatka sveta. Što je jaz dublji, mi smo dalji od našeg konačnog cilja. Dar nas služi taman toliko dugo koliko je potrebno da osvestimo ili smisao svoga dara ili veličinu svoje zablude. Ako ne uradimo ni jedno ni drugo u tom vremenu, dar nestaje, a mi se vraćamo nekoliko koraka unazad i počinjemo iz početka. Kada čovek izgubi nešto tako veliko poput dara koji je imao, upada u niske vibracije. Bez tog dara više se ne oseća potpunim. Sve je nezadovoljniji, pita se gde je pogrešio…psihički labilni često popuste. Dobijanje dara deo je iskušenja, a put do buđenja prepun je istih.
Oni koji vam obećavaju kule i gradove bez imalo muke lažu vas. Ne možete spoznati jedinstvo svega i beskrajnu ljubav koja je jedina istina, bez kompletnog revidiranja i čišćenja svog života. Ne može ništa ostati zakopano ispod površine i zaboravljeno, sve mora da ispliva i da se pročisti.
Mnogi uopšte ne znaju šta to znači, pa rade različite vizuelizacije pokušavajući da pročiste svoje čakre i pitaju se gde greše kada shvate da već dugo šlajfuju u mestu. Čišćenje se odnosi na čišćenje računa i odnosa sa samim sobom i svetom oko sebe. Vi se sebi morate ogoliti. To što ste potisnuli tugu, bol, strah, stid, osećaj krivice i bilo koju drugu negativnu emociju, ne znači da one više nisu u vama, naprotiv. Tako ste ih duboko zakopali da nigde ne mrdaju, a ni vi sa njima. Čovek mora svu svoju „prljavštinu“ da izbaci pred sebe i Boga. Čovek mora sebi da prizna svoje greške i da ih prihvati. Čovek mora da se suoči sa svojim strahovima da bi ih prevazišao. Mora prihvatiti svoju krivicu da bi sebi oprostio. Greh kao koncept kojim smo naučeni ne postoji. Neće vam niko suditi zbog grehova koji ste počinili. Vi ste svoj sudija i svoja porota. Samo sebi ste odgovorni, jer…premda zvuči potpuno apstraktno, dok to sami ne spoznate – sve što u životu radimo, samo sebi radimo. Sve lepo što uradimo nama je u korist. Sve ružno što uradimo, nama je na štetu. Ne postoji odvojenost od vas i ostatka sveta. Ako ste se otisnuli stazom duhovnog buđenja, to je jedna od spoznaja do kojih ćete doći. Ne postoji odvojenost. Moja bol i tvoja je bol, moja tuga i tvoja je tuga, moja sreća i tvoja je sreća. Emocija je uvek ista, doživljaj je ličan i različit. On je taj koji pravi iluziju odvojenosti. Greh je pogrešan korak na stazi duhovnog buđenja, ništa više od toga. Greh koji ste počinili protiv sebe ste počinili i on će vam se vratiti kao refleksija zraka iz ogledala. U ovom životu ili sledećem, na ovaj ili onaj način sve dok ga ne osvestite, ne shvatite, ne pokajete se i oprostite sebi. Religijska dogma je duboko ukorenjena u svakome od nas i sami smo sebi najveći protivnici, koliko god mi krivicu tražili u svima drugima, pa opraštanje samom sebi i nije lako kao što zvuči, ali to je jedini put.
Da bi čovek stvorio prostor u sebi za novu energiju, energiju više vibracije, mora u sebi očistiti sve ono što se kroz život nagomilalo. Mora nestati sve staro da bi se novo uselilo. Baš zato što sve staro nestaje, mnogi ovo iskustvo opisuju kao iskustvo slično umiranju.
Za veliko čišćenje nikada nije kasno. Vi danas niste ista osoba koja ste juče bili, a kamoli ona osoba koja ste bili pre deset, dvadeset godina, da biste još uvek posrtali pod teretom izbora koje ste tada pravili i odluka koje ste tada donosili. Spoznajte to i oprostite sebi.
Put buđenja je jako težak. Morate odbaciti sve što znate o svetu oko sebe, morate odbaciti sve što ste ranije verovali i gledati kako se svet oko vas urušava. Morate prevazići ego, a do juče ste se sa njim poistovećivali. Morate umreti, da biste se ponovo rodili. Teško je odlučiti se da zakoračite tom stazom. Valjda je zato sve više spontanih probuđenja – potrebno je da vas neko na stazu gurne. Put je dug i onoliko težak koliko ga vi učinite teškim, koliko su velike vaše blokade, koliko ste daleko od istine, koliko je vaš um zatvoren… Put je dug i težak i kao takav – sam je smisao ovog našeg življenja i razvitka. Put do Boga vodi kroz spoznaju i prihvatanje sebe. Ne postoji prečica. Nemojte se zanositi pričama o pozitivnom razmišljanju i time da će svi problemi nestati ako pozitivno razmišljate. Neće, samo ćete ih potisnuti. Pozitivno razmišljanje se odnosi na pozitivan stav u životu, usmeravanje energije na pozitivne strane nekog događaja, a ne na negativne. Pozitivan stav je prihvatanje svega što nam život pruži sa zahvalnošću i ljubavlju, jer pozitivan stav veruje da je sve za naše najveće dobro. Naučite da pozitivan stav razlikujete od pozitivnog mantranja – ponavljanja pozitivne afirmacije. Naravno da će afirmacija delovati ako sami u nju verujete, ali ako ona samo prikriva problem ispod površine, ostvarivanje afirmacije neće doneti rezultate kakvim ste se nadali kada ste započeli sa mantranjem.
Razmišljajte o sebi, ali iz perspektive posmatrača. Posmatrajte sebe i budite objektivni, kao što biste bili ka nekome koga nikada u život niste videli. Pronađite uzroke i posledice. Nemojte se poistovećivati sa onim što vidite, jer vi i niste to. Vi ste suština koja se nazire pod velom svesti, vi ste onaj koji je došao u ovaj život i na ovu planetu da uči, raste i razvija se. Vi ste se uselili u to telo kako biste proživeli iskustva koja su iza vas i ona koja stoje pred vama. Vi ste samo posetilac, posmatrač. Vi ste podloga na kojoj se stvari dešavaju. One se ne dešavaju vama, nego zarad vas – da učite, da rastete, da napredujete. Osvestite posmatrača i videćete, gotovo šesnaest milijardi ljudskih očiju trenutno posmatra na našoj planeti, a sve šalju informacije u isti mozak. Jer nema razlike između nas, mi smo svi samo različita emanacija božanskog na zemlji, fizički razdvojena samo da bi spoznala šta je to odvojenost.
Otvorite se, očistite se i počnite da zovete stvari pravim imenom. Ispravne misli dovode do ispravnog delovanja, ispravna delovanja do ispravnog življenja, a ispravno življenje dovodi vas pred kapiju Edena. Da li želite da znate šta je iza?
 

Leave a Reply