BUĐENJE SVESTI, Uncategorized

Put za Rajski vrt

Svi smo rođeni različiti na ovoj zemaljskoj kugli, sa unapred predodređenom ulogom koju je potrebno da odigramo u ovom svetu, sa posebnim mestom u ovom Univerzumu osmišljenim i stvorenim specijalno za nas i naše potrebne. Svi smo jedinstveni, autentični, posebni pod kapom nebeskom i kao takvi, potpuno smo neprocenjive vrednosti za veliki božanski plan.
Zašto onda nismo svi sposobni da volimo sebe, baš takve kakvi jesmo?
Roditelji nas, opšteprihvaćenom i širokorasprostranjenom, krajnje stimulativnom, vaspitnom metodom upoređivanja sa drugima, obično na našu štetu, od malena uče da treba da se poredimo. Kada krenemo u školu, podstiču nas da treba da se takmičimo – ko će dobiti bolju ocenu, ko će skočiti više, ko će trčati brže.
Prođu godine, sazrimo, ali i dalje u nama ostaje duboko ukorenjen model ponašanja na kojem smo odrasli, te ako sami u tom odrastanju nismo bili među najboljim đacima, najboljim sportistima ili u bilo čemu najbolji, u nas se usadi tegobni osećaj manje vrednosti, nedoraslosti onome što se od nas očekuje. Počnemo da verujemo da nismo dovoljno dobri. Prestanemo da volimo sebe i poželimo da smo kao neko drugi, neko bolji, neko najbolji. U pokušaju da budemo poput tog nekog, mi sve više i više gubimo sebe i svoju osobenost.
Ubeđena sam da koga god da pitate, svako će vam reći da ne voli isfolirane, lažne, dvolične ljude. Samim tim, ako smo sami „lažni“ jer ne volimo i ne želimo da prikažemo prave sebe, kako se onda možemo voleti? A ako ne volimo sebe, kako tada možemo biti srećni? A ako nismo srećni, kako tada možemo bilo koga drugog usrećiti? Ako nismo srećni i nikoga ne možemo usrećiti, šta je onda ovaj život? Pakao?
Da. Pakao koji smo sami sebi stvorili svojim mislima.
Pakao – mesto odsustva ljubavi, mesto iluzije i obmane, mesto niske vibracije i negativnih emocija.
Kako sebe izbaviti iz dubina Pakla i spoznati sve lepote života u Raju?
Naravno, kroz Čistilište.
Više puta sam napomenula da nisam religiozna, pa molim da se moje pisanje o Paklu, Čistilištu i Raju uzme strogo kao metafora koja nam je svima bliska i znana.
Dakle – Čistilište.
Naravno, uvek je neophodno da čišćenje započnete „od svog dvorišta“. Neophodno je da uvidite da ste sami odgovorni za sve što vam se događa, jer sve oko vas ogledalo je onoga što nosite u sebi. Vaše misli i vaši stavovi formiraju svet u kome živite, a vi ste ti koji imate izbor – živeti u tom svetu ili nekom boljem.
Neophodno je da budete potpuno iskreni prema sebi, da odbacite Ego koji uvek ustaje u vašu odbranu, koji uvek ima izgovor. Posmatrajte sebe kritički. Nemojte se opravdavati pred sobom, sva ta opravdanja već znate. Samo se posmatrajte. Posmatrajte sve vaše mane. Uvidite ih. Osvestite ih. Priznajte ih sebi. Niko vas ne čuje sem vas i Boga, a Bog i tako već sve zna. Njemu ne treba da se pravdate. Nemojte se pravdati ni sebi, nema razloga. Niste zato tu. Tu ste da spoznate sebe i da spoznate Raj. Priznajte sebi da ste bili sebični, da ste bili egocentrični, priznajte da ste grešili. Priznajte sve. Ogolite se pred sobom. Ogolite svu prljavštinu, svaki „greh“ (ne verujem u opšteprihvaćeni koncept greha, otud navodnici), ogolite svoje najružnije strane, sve ono o čemu ne volite da mislite, izvucite iz sebe. Vratite se sve do detinjstva. Pogledajte se. Grešili ste. Čovek ste. Na greškama se uči. Pogledajte sve svoje ružno i oprostite sebi. Oprostite sebi sve što ste uradili. Oprostite svojim roditeljima sve što im zamerate – radili su najbolje što su umeli. Osetićete kako vam je ogromno breme spalo sa pleća. Oslobodili ste se. Kada oprostite sebi, počećete da praštate i svima drugima, svima koji su vas povredili, svima koji su vam naneli zlo, jer shvatićete – oni su ljudi kao i vi, prepuni mana; ali vi više ne želite da budete osoba koja se fokusira na loše u ljudima, vi ste sada osoba koja prašta. Zašto je uopšte potrebno oprostiti? Jer vam to donosi mir, a mir je glavni uslov da možete da prođete kroz rajska vrata. Kada očistite sebe od svega negativnog što ste kroz život nagomilavali, napravili ste mesto koje je potrebno popuniti, ne dozvolite da budete nesvesni tog procesa. Napravili ste mesto za svoje nove temelje i pažljivo ih gradite. Ne volite što ste bili sebični – promenite, ne sviđa vam se što brzo reagujete – promenite, u besu kažete stvari zbog kojih zažalite – promenite, ne volite tu namrštenu osobu u ogledalu – promenite. Sad možete da krenete iz početka. Posmatrajte sve svoje vrline, fokusirajte se na njih. Kakve su vam želje? Kakve su vam težnje? O čemu maštate? Šta volite? Kakvi želite da budete? Kakvi su vam potencijali? Ma, fokusirajte se samo na to šta vas čini istinski srećnima i idite tim putem. Pokušajte da naučite sebe da pogled usmeravate na lepo, umesto na ružno. Kad u čaši stoji voda do pola, daleko je korisniji stav – ovo mi je dovoljno vode da preživim do sutra, nego – šta ću kad je popijem?!  Jer – šta znate – možda baš tad naletite na izvor. Negativan stav preme nečemu što se može desiti u budućnosti potpuno je besmislen – punite se lošim emocijama i strahovima, misleći kako će nešto što se još nije dogodilo biti loše. Onda to, naravno, bude loše, a vi pobedonosno kažete „Znao sam!“ potpuno nesvesni da niste vi to znali, nego ste to loše iz svoje glave odradili. Naše misli se materijalizuju, hteli vi to ili ne, verovali vi u to ili ne, svet tako funkcioniše. Spoznajte svoje mesto u tom svetu. Samo vaše.
Kada uvidite svoju posebnost, kada oprostite sebi i prihvatite sebe takvima kakvi ste do sada bili, a sve u cilju da budete bolji, da živite bolje, da spoznate Raj i svoj smisao na ovom svetu, vi ste spremni da se otisnete u novi početak.
Zamislite sada jedan svet u kome je svako prihvatio sebe, u kome svako voli sebe i uživa u sebi. Zamislite jedan svet ljubavi i prihvatanja, gde je Ego prevaziđen, gde svako radi ono što mu ide od ruke, gde svako živi u harmoniji sa svetom oko sebe. Zamislite svet bez negativnih emocija, bez bremena grehova prošlosti. Zamislite svet mira i harmonije. Nije li to ono kako svi zamišljamo Raj?
Pa, on je svuda oko nas, ali Ego nam ne dozvoljava da ga uvidimo, to naše osorno, sujetno, lažno ja. Osvestite ga. Odbacite ga.
Zamislite samo svet u kome je svako očistio svoje dvorište…
 
 
 

Leave a Reply