BUĐENJE SVESTI, Uncategorized

Bog u nama

 
Koliko ste puta čuli da smo sami kreatori svog života, sveta oko sebe? Koliko ste puta čuli da svojim mislima oblikujete svoj život, svoju realnost? A koliko ste se puta zaista zamislili oko toga?
Zbilja, teško je odbaciti sve naučeno i iz početka graditi svoju predstavu o svetu oko sebe i o tome kako on funkcioniše. Teško je čak i kada vam neko kaže da je sve pogrešno i vi se složite sa njim:”Da. Sve je pogrešno.”
Koliko ste zaista svesni da je to što ste potvrdili istina u svom najjednostavnijem obliku?
Sve je pogrešno! Recite to naglas.
Hajde da počnemo od osnovnog: materija ne postoji. Materija je iluzija, varka uma, proizvod naše svesti. U svojoj biti, ona je zgusnuta energija. Vibracija. To nije teorija. To je činjenica. Da li ste svesni? Ako se okrenete oko sebe i pogledate, sve što vidite je laž. Tu je samo zbog nas i onoga u šta mi verujemo.
Vreme ne postoji; bar ne onakvo kakvim ga mi poimamo. Postoji samo sadašnji trenutak. Ne juče, ne sutra. To je ljudska tvorevina. Samo sada. Nemojte se ovde pozivati na sekunde, sate, minute, godine…to nije vreme, to je mera trajanja životnih ciklusa, od ljudi ustanovljena, radi lakšeg snalaženja u ovom našem koordinatnom sistemu.
Kada oduzmemo materiju i vreme ovom našem svetu od pet čula, ostane samo bezvremena, sveprožimajuća energija od koje smo svi i sve satkano.
Bezvremena sveprožimajuća energija od koje smo svi i sve satkano.
Bog u nama? Sveprisutan, sveprožimajući, kreator sveta i svega na svetu. Duh, duša, energija…
Kako osvestiti ono božansko u sebi? Neophodno je prvo ga ustanoviti – započnite sa samoposmatranjem. Šta je samoposmatranje? Meditacija u kojoj pokušavamo da odgovorimo na pitanje:”Ko sam ja?” Meditacija duboke samospoznaje.
Ko ste vi? Dok meditirate i posmatrate svoje misli, shvatate – one se pojavljuju i nestaju neovisno o vama. One nadolaze i prolaze, gotovo kao da imaju sopstveni život. Onda shvatite – vi niste vaše misli, jer da jeste – ne biste mogli da se distancirate i posmatrate ih kako dolaze i prolaze. Vi niste ni vaše telo – ono je mašina, savršena – srce kuca i bez vaše volje, pluća se pune vazduhom, oči vide, uši čuju i to sve bez vaše volje. Posmatrajte senzacije koje se dešavaju unutar vas i shvatite – vaše telo – to niste vi. Vi ste unutar tog tela, ono je tu da vam služi i da vas vodi kroz ovaj trodimenzionalni svet. Da li ste vi vaše uspomene, vaše emocije? Zamislite da sutra doživite amneziju i da zaboravite sva vaša iskustva u ovom životu – više se ne sećate ničega, a opet – to ste i dalje vi. Vi niste vaša sećanja, vi niste vaše emocije, jer…vi ste onaj koji se seća i koji dozvoljava emocijama da se razvijaju unutar njega.
Ko ste vi?
Vi ste energija, vi ste duh, duša.
Vi ste svetlost.
Vi ste večiti, bezvremeni, sveprožimajući kreator sveta.
Vi ste Bog!
Većina nas u nekom obliku veruje u dvojstvo postojanja na ovome svetu – dualitet materijalnog i duhovnog. Većina nas veruje u višu silu, u ravnotežu davanja i primanja, u duhovno, u Stvoritelja – kako god ga nazivali. Većina nas veruje – slepo, ne postavljajući pitanja. Naše društvo (zapadno) nas je tome naučilo ustrojstvom crkve kao institucije preko koje komunicirate sa Bogom. Ustrojstvo sveštenstva kao lica koje će vam reći šta je dobro – a šta nije, šta je greh – a šta nije, udaljilo je čoveka od poimanja duhovnog. Zar je zaista potrebno da nam neko govori šta je ispravno i da nam nameće svoje tumačenje nekih univerzalnih istina? Zar sami nismo sposobni da razlučimo (ne)ispravnost svojih postupaka? “Bog” nam je dao savest kojom treba da se rukovodimo u životu – siguran putokaz ispravnosti naše staze. Dokle god radimo po savesti – na dobrom smo putu, samo treba da oslušnemo sebe. Zašto onda crkva kao veza čoveka i Boga? U hrišćanstvu druga Božja zapovest glasi:”Ne pravi sebi idola…”, islam zabranjuje slikanje lika božjih poslanika na zemlji… Zašto? Zato što duh i energiju ne možete naslikati, zato što božansko ne možete pojmiti zemaljskim – svojim čulima, svojim matematičkim mozgom – kompjuterom koji se ne gasi i zato što predstavljanjem beskonačnog i bezvremenog božanstva u obliku dve ili tri dimenzije u potpunosti menja njegov karakter. Crkva je u startu božansko pretvorila u ljudsko i materijalno.
Crkva je ubila Boga.
Nećete ga naći između četiri hladna, oslikana zida, niti u prisustvovanju crkvenim služenjima. Neće vam oprostiti grehe zato što ste donirali crkvi ili izgovorili neku molitvu desetinama puta. Ne. Boga ćete naći samo u sebi i u drugima i samo tamo možete dobiti oprost za svoje grehove.
Zatražite oprost od onih koji vam “leže na savesti”, a zatim oprostite sebi.
Pokušajte, kada meditirate, da posmatrate sebe kao duh u telu. Vi niste telo koje ima auru, vi ste svetlost koja ima telo, duša koja prolazi kroz školu zemaljskog života koristeći se telom kao sredstvom. Oprostite sebi što ste grešili, jer baš te greške deo su vaše životne škole. Sama spoznaja da ste ih napravili kako biste nešto naučili, pomoći će vam da ih prevaziđete. Pokušajte, dok meditirate i dok vam je telo u potpunosti umireno, da zamišljate kako se vaš duh komeša, pleše, vibrira oko vas i osetićete senzaciju, osetićete kako energetski oblak kovitla oko vašeg tela. Kojim čulom osetite? Ne vidite ga, ne čujete, nema ni mirisa ni ukusa i svakako ne možete da ga dodirnete. Kako ga onda osetite?
Ne, ne osetite “njega”, vi osetite sebe.
Ta energija, to ste vi, utemeljeni u ovom materijalnom telu.
Ta energija, to je Bog u vama i ta energija – ono je što je zajedničko za sve nas na ovom svetu, ono što nas spaja u beskrajnosti i bezvremenosti .
Vi ste Bog. Svemogući. Verujete li u to? Ako verujete – uzmite život u svoje ruke. Promenite perspektivu. Vi ste svemogući, možete sve što hoćete. Sve što možete da zamislite, možete i da ostvarite. Granice ne postoje, one su samo u vašem zemaljskom umu, prevaziđite ih, jer – vi ste Bog, a ne zemaljski um. Sve što možete da zamislite možete i da ostvarite – stoga – pazite šta mislite, pazite šta želite, pazite za čim čeznete i čemu se nadate-možda vam se i ostvari…
 

Leave a Reply