BUĐENJE SVESTI, Uncategorized

O smislu življenja

Nema čoveka na ovome svetu koji se nikada nije zapitao o smislu življenja. Šta je ono što nas tera da idemo napred, da ustanemo kada padnemo? Šta je to što treba da preživimo? Šta da naučimo? Koja je to pokretačka sila koja nam ne da da odustanemo, izuzev nagona za opstankom, za samoodržanjem? Možda svako od nas treba da otkrije svoj smisao, a možda je on isti za sve?
U mojoj glavi, ovo je zatvorena tema.
Ljubav.
Rast.
Moje duhovno buđenje započelo je sa mojom prvom ljubavlju. Poznavala sam ga, čini mi se, oduvek. Još kao devojčica, osećala sam neobičnu privlačnost prema njemu. Puno godina kasnije, putevi su nam se ukrstili i od prvog poljupca i prvog dodira, oboje smo bili svesni da nam se događa nešto nesvakidašnje. Jedne noći, kada je ljubav već uzela puni zamah, potpuno prepuštena njegovim poljupcima i ispunjavajućim osećajem jedinstva, setila sam se da sam to već doživela, sa njim, na nekom drugom mestu, u neko drugo vreme. Prepoznala sam ga. Nikada to neću zaboraviti. Momenat čiste sreće i momenat čistog užasa. Sigurno ste svi bliski sa terminom „deja vu“, kada imate utisak da ste situaciju u kojoj se nalazite već jednom preživeli, da ste taj razgovor već vodili, da ste nekuda već bili, nešto iskusili? Psihoterapeut Funkhouser u svom istraživanju deja vu-a isti je podelio u tri vrste-„deja vecu“ što je zapravo ono na šta najčešće mislimo kada kažemo „deja vu“, zatim „deja visite“, osećaj prepoznavanja nekog mesta na kome nikada ranije nismo bili, verovatno svima poznata priča, u teoriji, ali u praksi vrlo redak fonomen. I na kraju, tu je „deja senti“ – prepoznavanje doživljenog osećaja. Kažu da se „deja senti“ najčešće zaboravlja odmah po dešavanju, ali meni se urezao u svest. Tada se sve promenilo, bukvalno preko noći, a ja nisam bila spremna za stvari koje su se dešavale. Ubrzo sam počela da čujem tuđe misli. „Fantastično!“-neko bi pomislio. Ah ne, ni blizu! Mesta sa mnogo ljudi su me užasavala. Uvek sam čula galamu, a ja sam oduvek bila poseban ljubitelj tišine. Nisam mogla da kontrolišem šta ću čuti, kada, od koga. Nisam birala. Čula sam stvari koje nisam želela da čujem, saznala što nisam želela da znam i razočarala se u mnogo ljudi u to vreme.  Nisam imala sa kim da pričam o tome. Nisam znala šta mi se dešava, plašila sam se da gubim razum. U to vreme, na pragu novog milenijuma, nije bilo google-a, nije bilo interneta u svakoj kući, nije bilo lako pronaći odgovore. Biblioteke nisu imale mnogo šta da ponude na datu temu ili samo ja nisam umela da to pronađem. Imala sam osećaj da se raspadam, izuzev kada sam sa njim. U vezi u kojoj sam bila, doživela sam potpuno novu dimenziju intimnosti. Komunicirali smo telepatski. Tada nema laži, nema prevare, nema sakrivenog. Istina. Suva. Ogoljena. Neulepšavana. Jedna duša, dva tela. No, neke stvari u životu nisu suđene. Život postavi prepreke, nepremostive. Morate dalje. Hteli, ne hteli. Morate.
Ljubav. Bol. Patnja. Strah. Usamljenost. Samosažaljenje. Bol. Bol. Bol. Bio je to jedan od najgorih perioda mog života i jedan jedini  dan ne bih promenila. To me je načinilo osobom kakva sam danas.
Godine su mi trebale da se oporavim, ali pronašla sam mir. Pronašla sam ispunjenost i sreću, zajedno sa prihvatanjem neizbežnosti u životu. Neke stvari moramo da preživimo da bismo se razvili na određeni način i mogli da nastavimo dalje. Da se razvijamo. Da rastemo.
Shvatila sam da je sreća u nama. Ona je stanje duha. Sreća je u harmoniji sa samim sobom. U prihvatanju neizbežnosti. U biranju bitaka. Sreća je u pronalaženju smisla življenja. U ljubavi.
Ljubav čini čuda. Ako volite biljke koje gajite, ako se prema njima ophodite sa pažnjom, nežnošću, ljubavlju, one će bujati, zdrave i snažne. Ako volite životinje koje gajite, one će vam uzvratiti ljubav višestruko. Ako svojoj deci pružate i pokazujete ljubav koju osećate, odgajićete zdrave, stabilne ljude. Ljubav je najjača razvojna sila ovog sveta, donosi rast, razvoj, prosperitet. Kada volite, ispunjeni ste zadovoljstvom, zahvalnošću, snagom, samo pozitivnim emocijama. Pozitivno zračite-pozitivno i privlačite jer, ne zaboravite-kako dajete, tako se vraća. Kakvom energijom se okružite, takva energija će vas pratiti.
Zato počnite da volite i da rastete. Pronađite sreću u malim stvarima – u sunčanom danu, u mirisu jutarnje kafe, omiljenoj pesmi na radiju, prvim jagodama, krupnim kapima letnje kiše, crvenom lišću što šušti pod nogama. Sreća je sada i ovde, u vama. Na vama je samo da je otkrijete i da vas ne grize savest što ste srećni u ovoj našoj zemlji patnje. Podarite prolazniku osmeh, komšiji lepu reč, pošaljite nekome koga volite poruku da ga volite. Ulepšajte nekome dan. I sami ćete se bolje osećati. Sreća je u davanju. U deljenju.
Duško Radović je davno rekao da je tako malo ljubavi na ovom svetu, da onaj ko ume da voli ne bi trebalo ništa drugo da radi. Mi svi znamo da ovaj svet ne valja, pa hajde onda da ga menjamo.
Ljubav!
Rast!
 

1 thought on “O smislu življenja”

Leave a Reply